Tehnika se koristi za prikaz objekata u pokretu.
Ključ uspješne fotografije pokreta jest u uspješnom predviđanju trenutka.
Fotoaparatom se nastoji zamrznuti pokret koji je vrlo brz i oku nevidljiv. Da bi se to postiglo koriste se izrazito male brzine ekspozicije, od 1/4000 sekunde i manje.
Problem kratkih ekspozicija je znati kada treba okinuti fotografiju. U tu svrhu služe razni okidači koji fotografu daju signal kada snimiti scenu.
Najvažniji dio hvatanja pokreta je predviđanje što će se slijedeće dogoditi. Bit tehnike zamrzavanja pokreta je razmišljanje unaprijed. Prije svega, fotograf mora razmisliti što želi snimiti, koliko se objekt brzo kreće te gdje će postaviti opremu i s kojeg mjesta će snimati.
Fotograf treba unaprijed predočiti kompoziciju fotografije i točno gdje i kada će pokret biti na vrhuncu. Primjerice kada trkač ulazi u cilj i dotiče ciljnu vrpcu potrebno je kamerom pratiti svaki pokret i podešavati žarište sve do trenutka kada ćete pritisnuti okidač.
U praksi se koriste dvije metode fotografiranja kratkim ekspozicijama.
To su:
- Metoda zatvarača – koristi se u prirodnim svjetlosnim uvjetima
- Metoda bljeskalice – najprije se aktivira zatvarač, zatim se uključuje bljeskalica te se zatvara zatvarač. Slika će biti zabilježena samo u trenutku osvjetljavanja bljeskalicom. Da bi se to postiglo, potrebna je mračna prostorija kako drugo svjetlo ne bi moglo aktivirati senzor, što znači da su potrebni studijski uvjeti. Često će u takvom slučaju biti teško osvijetliti pozadinu.
Česti motivi su predmeti u procesu razbijanja, sportske snimke, plesači ili surferi.
Autor fotografije: Alenka Novak