Kako bi se moglo govoriti o ilustraciji danas, potrebo je znati što je ilustracija značila kroz prošlost i kako se razvijala tokom vremena. U početku su ilustracije služile kao dodatak tekstu u knjigama, časopisima i novinama. Ilustracije su tada bile jedini način realnog prikaza stvari, događaja i ideja.
Pojavom fotografije, ilustracije dobivaju više slobode te se razvijaju u raznim smjerovima. Ilustracije su se s vremenom manje bazirale na tehničkim aspektima već se više pažnje posvećivalo kreativnosti.
lustracija je veoma stara umjetnička forma, i prvotno su swe njome prikazivali vjerski prizori na papirusu u Starom Egiptu. U Europi su najstarije rimske ilustracije iz 6. st., a u srednjovjekovnim kodeksima su započele kao oslikavanje početnih riječi, da bi kasnije ispunjavale cijelu stranicu knjige izrađenu temperom i pozlatama. Pored kršćanskih, postoje i brojni primjeri iluminiranih rukopisa u Islamu i drugim religijama, s razlikom u motivima, prikazima, ornamentici i tehnici.
Sve do otkrića papira troškovi izrade ilustracije bili su vrlo visoki s obzirom da su se ilustracije umnožavale postupkom ksilografije (drvorez) – urezivanjem u drvene ploče odvojeno od teksta.
Izumom tiska krajem 15. stoljeća tržište knjiga se još više proširilo, a tehnika bakropisa omogućila je finiju i detaljniju izradu ilustracija..
U doba romantizma ilustracije su bile vrlo popularne u književnim djelima.
U 19. stoljeću upotrebom jeftinijih fotomehaničkih postupaka, ilustracija je postala dostupna širokoj potrošnji, osobito u knjigama i časopisima.
Američko “zlatno doba ilustracije” trajalo je od 1880-ih pa do svršetka Prvog svjetskog rata. U to vrijeme novine, časopisi i ilustrirane knjige bili su najdominantniji mediji.
Razvitak tiskarske tehnologije i prvi dizajni pokreta Arts and Crafts inspiriraju ilustratore da isprobaju nove tehnike i boje.
No, pojava fotografije u velikoj mjeri zamijenila je ilustraciju. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, secesija je snažno utjecala na knjižnu ilustraciju, boju i uvez knjiga. U Hrvatskoj su Ljubo Babić, Tomislav Krizman, D. Melkus i dr. u secesijskom stilu opremili veliki broj knjiga. U 20. stoljeću dominira upotreba crno-bijele ili kolor fotografije. 1950-ih godina ilustracija je počela gubiti dah.
U današnje vrijeme, nasuprot dječjoj literaturi, ilustracije rijetko ukrašavaju knjige za odrasle osim njihovih korica. S jedne strane ovim su ilustratori dobili veliku slobodu pri izboru tehnika i stila pa su stvarali prava umjetnička djela. S druge strane, tržište je postalo veoma suženo, čak u i današnjem svijetu reklama. Danas se za ilustriranje uveliko koriste fotografija i računarska tehnologija.
