Strip dolazi od američkog naziva Comic Strip što znači komična traka. Strip je vizualno sredstvo priopćenja, nošen je papirom na kojem su grafičkim tehnikama reproducirane linija, ploha i boja. Može se definirati kao kronološki slijed slika međusobno povezanih radnjom.
Specifičnost stripa je njegova vremenska dimenzija koja se postiže nizanjem kadrova, što stvara sličnost između stripa i filma. Kadar je morfem stripovske forme, koji se montažnim postupkom povezuje u cjelinu. Druga osobitost stripa je istovremeno postojanje slike i teksta. Tekst mora biti čitak, pa je zato strip smješten u rubriku dizajna, iako ga zovu deveta umjetnost. Čitkost teksta je element na koji posebno treba upozoriti: prvo treba napisati tekst, a tek onda oko njega nacrtati oblačić.
Elementi stripa:
1. Tema
Označava ono o čemu se radi u stripu radi, i potrebno je je smisliti unaprijed.
2. Kadar
Okvir u kojem se vizualizira neka radnja. Kadrovi se u pravilu (mada su moguća i druga rješenja) nižu s lijeva na desno, i odozgo na dolje kako bi njihovo čitanje bilo jasno. Nadalje, kadar je određen sa
– planom koji određuje blizinu objekata prema zamišljenoj kameri, ili oku crtača ili promatrača; razlikujemo krupni plan (glava čovjeka ispunjava cijeli izrez kadra, ostatak tijela se ne vidi (slično vrijedi i za predmete), bliski plan (poprsje čovjeka), srednji plan (cijeli lik čovjeka), total (ambijent veći od čovjeka: kuća, trg, planina i sl.), detalj (neki dio, npr. oko čovjeka).
– rakursom koji određuje kut pod kojim zamišljena kamera ili oko crtača ili promatrača gleda u prizor, pa razlikujemo gornji rakurs, donji rakurs i visinu očiju ili razinu promatrača.
3. Odnos slike i teksta
Često je tekst u “oblačiću”, ali može biti i bez njega, ili na dnu kadra, ili čak izvan kadra. Glasnost zvukova ili govora može se označiti interpunkcijom (uskličnicima npr.), ali i veličinom slova, debljinom slova ili oblikom oblačića.
4. Linija, ploha i boja
Gradivni su elementi vizualizacije u stripu, i analiziramo ih poput drugih crteža i slika.
Povijest stripa
Ideju stripa kao prikaz/čitanje slika možemo prepoznati u egipatskom slikarstvu. No, na pojavu stripa najviše je utjecao Guttenbergov izum tiskarskog stroja. U 18. st. engleski slikar William Hogarth stvorio je nekoliko slikarski narativnih sekvenci – nekoliko slika povezanih protagonistima i radnjom.
Tokom 19. st. rade se ilustrirani romani u nastavcima.
Zbog pojave višebojne rotacije u novinskim nedjeljnim dodacima američkih listova (Sunday Comic Sections) objavljuju se komične anegdote okružene karikaturalnim crtežom. Napokon, crtač Richard Felton Outcalt je u časopisima New York World i New York Journal počeo objavljivati anegdote i djeci iz irskog kvarta na Manhattnu. Glavni lik je bio jednozubi ćelavi dječak u noćnoj košulji. Povjesničari se uglavnom slažu da epizoda “Veliki pseći cirkus u McGooganovoj aveniji” (The Great Dog Show in McGoogan Avenue) objavljena 16. 2. 1896. označava početak modernog stripa.
Odjeća dječaka bila je uglavnom zelena i crvena. Dotada je tehnika tiska već bila usavršena, ali su postojali problemi sa sušenjem žute boje. U Pullitzerovoj tiskari odlučili su isprobati novu tehniku na osnovi sušila za boju na spavačici tog dječaka, pa je 5. 1. 1896. nastao Žuti dječak. Oba su časopisa, Hearst i Pullitzer, World i Journal započeli borbu oko prava na objavljivanje “Žutog dječaka” – tako je do danas ostao naziv za beskrupuloznost i senzacionalizam u novinama poznat kao žuta štampa.
Antologiju stripa činili su potom Harold Foster svojim “Princom Valliantom” i Hugo Pratt svojim “Corto Maltese-om”. Danas su najjače strip kuće američki “DC Comics”, i crtači kao Simon Bisley, Ashley Wood, Frank Miller, Bill Sienkiewicz i braća Hernandez.
U današnje vrijeme u kojem potrošaču sve više opada koncentracija, pa mu čitanje teksta počinje dosađivati, u Japanu su se pojavili stripovi, tzv. mange, kojima se veoma povećao broj stranica, a smanjila količina teksta, pa se takav strip više ne čita, nego lista, stvarajući sličan efekt u mozgu poput crtanih filmova.
Autor fotografije: Domagoj Jurišak
