Crno-bijela fotografija je oduvijek imala poseban status u svijetu fotografije. U začecima fotografije postojala je samo crno bijela fotografija, a zadržala se i ostala popularna čak i nakon pojave fotografije u boji.
Ipak većina umjetničkih fotografa i dalje inzistira na crnim, bijelim i sivim tonovima i vraćanju osnovi forme.
Ljudske oči vide svijet u boji, zato je komplicirano fotografirati u crno-bijeloj tehnici. Naše oči bi trebale raspoznavati tonove sive kako bi se uspješno snimila crno-bijela fotografija.
Stvaranje crno-bijele fotografije nije zahtjevan proces, i najlakši je od svih tehnika. U klasičnoj fotografiji je potreban crno-bijeli film, a u digitalnoj se koriste ugrađeni filteri u fotoaparatu, ili se fotografija obrađuje u računalnom programu.
Tema svake fotografije ima mogućnost postati crno-bijela fotografija, no neki motivi su zahvalniji od drugih. Crno-bijela tehnika se može koristiti u kreiranju određene atmosfere na fotografiji. Primjer toga je maglovita atmosfera koja prirodno donosi crno bijeli dojam radi prigušenih boja.
Crno-bijela tehnika skida vizualne elemente s fotografije time ju čineći jednostavnijom ali i kompozicijski zahtjevnijom.
U portretnoj fotografiji, koristi se crno-bijela tehnika kako bi se fokus u potpunosti stavio na lice osobe, koje je time izloženije i osobnije.
U pejzažnoj fotografiji se koristi kako bi se fokus maknuo sa boja i stavio na kompoziciju koja tada postaje najvažniji element fotografije. Još jedan popularan smjer crnobijele tehnike su jaki kontrasti.
Autor fotografije: Vladimir Mesarić
