Makrofotografija je tehnika stvaranja fotografije kada se radi o ekstremno malim objektima. Makrofotografija označava fotografiju predmeta koji imaju omjer projicirane slike na senzoru aparata od približno 1:1, pa do 10:1 naspram svoje realne veličine. Time se omogućuje snimanje malenih predmeta iz perspektive nevidljive ljudskom oku. Ona zapravo predstavlja fotografiju s velikim povećanjima.
Kod makrofotografija važno je i koliko se fotograf može približiti svom objektu.
Impresivni rezultat makrofotografija je u tome što ljudima daje drugačiju pogled na objekte koje je inače nemoguće vidjeti ljudskim očima na isti način. Ključni faktori u ovome žanru su objektivi i osvjetljenje.
Postoje razni načini kako dobiti makro fotografiju:
Najjednostavniji je snimiti fotografiju običnim objektivom i izrezati željeni detalj.
Ostali načini su financijski zahtjevniji, a uključuju povećala u obliku filtera koja se stavljaju ispred objektiva, cijevi koje produljuju prostor između senzora i objektiva, nastavak za tijelo fotoaparata kojim se može obrnuti objektiv, objektivi sa makro opcijom i specijalni makroobjektivi.
Motivi makrofotografija su raznoliki, a najčešće su to motivi iz prirode, kao što su biljke i kukci.
Problem makro-objektiva je njihova izrazito mala dubinska oštrina koja često može nepovoljno djelovati na fotografiju. Tehnika zvana „focus stacking“ može riješiti taj problem spajanjem više fotografija s fokusima na različitim dijelovima objekta u jednu, time dajući fotografiju sa čitavim subjektom u fokusu. Još jedan problem makrofotografije je sama blizina objektiva objektu, čime se često prekida dovod svjetla objektu. Stoga se često koriste umjetni izvori svjetla kako bi dodatno osvijetlili objekt.
Autor fotografije: Tanja Manjkas
