Preteča fotografije je tzv. “camera obscura” koju su primjenjivali slikari pejzaža i portretisti sve do devetnaestog stoljeća. Međutim, bit fotografije je da se ona mora sama stvoriti i zadržati na nekom fotoosjetljivom materijalu. Problem s ranom fotografijom bio je kako sliku zadržati. Postojali su materijali koji su u doticaju sa svjetlom mijenjali boju i koji bi onda u kombinaciji s mračnom komorom davali fotografije, ali one nisu bile trajne.
1825. Nicéphore Niepce je riješio problem. Njegova metoda zahtijevala je višesatnu ekspoziciju uz jako dnevno sunce. Ipak, njegova metoda se nije pokazala najboljom pa je u partnerstvu s pariškim slikarem Jacques Daguerreom pokrenuo istraživanje nove metode.
1833. godine Niepce je umro, pa je Daguerre sam nastavio s istraživanjima.
1839. Jacques Daguerre pronalazi način kako proizvesti permanentni pozitiv. Taj je izum nazvan Dagerotipija, a francuska je vlada izum odmah otkupila i ponudila svima zainteresiranim mogućnost da se bave fotografijom i dalje ju razvijaju. Daguerre i Niepceov unuk su zauzvrat dobili doživotnu rentu.
Istovremeno je William Fox Talbot otkrio drugi postupak, nazvan kalotipija, ali je otkriće držao u tajnosti. Za razliku od dagerotipije, rezultat kalotipije je bio negativ iz kojeg se je moglo proizvesti veći broj pozitiva. Talbot je svoje otkriće patentirao što je uvelike limitiralo razvoj i popularnost te metode.
Nakon nekolko desteljeća George Eastman izumio je fotografski film, tj. tanku prozirnu traku s fotoosjetljivim slojem. Prvi aparati koje je proizveo u svojoj tvrtci Kodak su imali ugrađen film, a nakon što bi se potrošila rola filma – cijeli fotoaparat bi se vraćao u Kodak, a oni bi film razvili, napravili pozitive i vratili aparat vlasniku zajedno s fotografijama i novom rolom filma. Kasnije, varijante fotoaparata su omogućavale vlasniku da i sam mijenja film i razvija fotografije.
1925. godine na tržište je puštena 35milimetarska Leica – aparat čija je rola filma bila široka 35 mm, što je bilo puno manje od svih dotadašnjih (velikoformatnih) aparata. Leica je snimala fotografije čije su stranice (najčešće) imale omjer 2:3, što je od tada postao standard.
Sljedeći veći tehnološki korak je bila fotografija u boji.
1935. godine. Pušten je prvi moderni filim, Kodachrome u masovnu proizvodnju.
Zadnjih nekoliko desetljeća prošlog stoljeća film u boji postaje popularan među amaterima i profesionalcima.
Zaključak: od prvih neoštrih sve do današnjih laserski obrađenih digitalnih fotografija prošlo je gotovo dva puna stoljeća, ali je interes za fotografijom, razvojem drugih medija, postao sve veći.
Autor slike: Tanja Manjkas
